Evo kako se jedna srpska porodica snašla na Malti

23. Avgusta ove godine smo otisli za Madjarsku sa 200e u dzepu supruga i ja. Grad Hatvan, fabrika Sang Jin micron rad na pokretnoj traci…

Radili smo i po 14 sati dnevno dok je satnica bila 2,5e kako bismo nakon 2 meseca skupili dovoljno para da bi dosli na Gozo (Malta). Nismo imali nikoga ovde, stan smo nasli preko interneta za 400e ali je prva dva meseca depozit bio po 200. U dzepu smo imali 1000e plus avio karte Budimpesta-Malta. S obzirom da kada se iz Beograda putuje zbog pasoske kontrole deportuju mnogo ljudi izabrali smo da putujem iz budimpeste kako bismo izbegli pasosku kontrolu, sve je proslo dobro…X1 autobusom direktno od aerodroma do trajekta koji plovi do Gozoa, zatim dva autobusa do mesta gde smo nasli stan.


S Obzirom da smo putovali 24h nismo mnogo marili za ugovor koji su stanodavci promenili jer jedino sto smo hteli je odmor. Sutradan smo shvatili da je kuhinja restorana ispod nas i da u tom stanu ne moze da se zivi s mirom ali nismo znali nikog tako da smo treceg dana poceli da trazimo poslove, cv pod ruku i od lokala do lokala. Odmah u prvom lokalu smo dobili ponudu za poziciju konobara gde je supruga radila full time, a ja part time po potrebi.

Nakon 2 nedelje sam dobio posao u hr agenciji sto sam prihvatio sto zbog novca, sto iz razloga jer cu moci da pomognem ljudima da se zaposle pa sam tog meseca tu radio samo 5 dana jer je to takodje part time posao. Nakon 3 nedelje sam dobio ulogu statiste na dokumentarnom filmu dva dana istog meseca. U medjuvremenu smo promenili stan, imamo svoj mir i polako postajemo finansijski i socijalno stabilniji…


Malta nije bajna zemlja. S obzirom da Srbija nije clanica EU uvek cemo imati nizu satnicu od Italijana, Madjara i slicno ali i ta niza satnica ne bude niza od 4,50 e. Isto tako imamo komplikacija oko radnih papira ali kada sve saberemo i oduzmemo nismo zazalili sto smo dosli.
Piše: Dejan Đukić